03/07/2020

Kako je Radnička fronta odustala od socijalizma

By Kolektiv Libertarijanske ljevice

„Ne zagovaram socijalizam, već moderni demokratski socijalizam tog skandinavskog ili novozelandskog tipa, kakvog vidimo u svim naprednim zemljama svijeta u kombinaciji s reguliranim privatnim kapitalom i socijalnom demokracijom, gdje se zdravlju društva, tj. većine daje prioritet. ”Ljiljana Nikolovska, kandidatkinja RF-a u VIII. i.j.

Demokratski socijalizam je u zadnje vrijeme kao termin dobio mnogo na popularnosti, djelomično zahvaljujući američkom predsjedničkom kandidatu Bernie Sandersu time što se sam deklarirao demokratskim socijalistom. To je izazvalo kritike mnogih ljevičara jer su program i stavovi bili mnogo više karakteristični za socijaldemokraciju.

Alternativno, njihov slogan “za demokratski socijalizam 21.st.” nosi opet zamršenu interpretaciju jer je jako sličan sloganu Hugo Cháveza “socijalizam 21. stoljeća.”

Naime ta njihova ideološka dvosmislenost ne bi trebala ništa čuditi, jer se oni kao stranka ni od samog početka nisu mogli okupiti oko jedne ideologije. “Široka lijeva fronta”. No je li uistinu?

Službeni razlog raskola u stranci 2015. bilo je neslaganje dviju frakcija stranke o tome kako treba ići dalje, iz našeg razumijevanja frakcija koja je izbačena zagovarala je demokratski centralizam, dok je radnička fronta navodno zagovarala slobodniju verziju socijalizma, “široku lijevu frontu” kako oni vole reći. No ovdje upadamo u cijelu mrežu kontradikcija. Radnička fronta voli Venezuelu, zagovara “demokratski socijalizam skandinavskog tipa”, želi ljudima oduzimati ušteđevine, voli Tita, i nije na najboljoj nozi s centralizmom – i to sve u isto vrijeme nekako. Čovjek bi rekao da oni imaju koju god ideologiju oni trebaju da bi ih se izabralo u sabor ovisno o tome tko ih pita. Najbolji način za sažeti to u jednoj rečenici je ekonomski populizam lijevog tipa.

Iz toga se da zakljuciti da se RF udaljava od tipičnog lijevog aktivizma i svu svoju energiju usmjeravaju na elektoralizam, tj. ulazak u Sabor. Primjerice, najznačajniji prosvjed u njihovoj organizaciji u zadnjih 5 godina je bio prosvjed pred turskom ambasadom za kojeg nisu uspjeli sakupiti niti 20 ljudi. Na prosvjedu protiv policijske brutalnosti u Zagrebu (vezano za jedan od najvažnijih događaja za ljevicu u zadnjem desetljeću) nismo vidjeli ništa od RF-a, bez sumnje previše zauzeti skupljanjem glasova za izbore.

Neki bi to nazvali licemjerje, a drugi mozda gubljenje ideala, no mi smatramo da je to Katarina Peović sama najbolje sročila:

Ljevica u Hrvatskoj je izdala sve ideale zbog kojih bi netko glasao za lijeve partije. I mi sada zato ispaštamo.”Katarina Peović


Postali su ono protiv čega su se zalagali ili bolje rećeno to su najvjerojatnije oduvijek i bili. Uzevši u obzir još njihove nedavne izjave poput ove na vrhu od Ljiljane Nikolovske, te izjave od Katarine Peović o otimanju imovine koja na nikakav koherentan način ne predstavlja socijalističku politiku, vidljivo je da nije riječ o nekim radikalnim ljevičarima u borbi za socijalizam – nego već o apelima emocijama u potrazi za glasovima.

Udaljeni od socijalističke prakse, preostaje jedino zaključiti da je Radnička fronta odustala od socijalizma – i to u korist saborskih fotelji.

Sa svime ovime rečenim, mi i dalje pozivamo ljude da izađu na izbore i glasaju za koaliciju oko Možemo! u izbornim jedinicama gdje je izgledno da će preći prag, a za neku drugu stranku koja je suprotstavljena Domovinskom pokretu u ostalim izborim jedinicama. U borbi protiv fašizma potrebno je biti pragmatičan i glasanje za manje zlo ne isključuje borbu putem direktne akcije. Reakcionarna retorika Domovinskog pokreta predstavlja najveću prijetnju pravima nacionalnih manjina, LGBTQ+ zajednice i radničkoj borbi koju smo vidjeli unazad mnogo godina u Hrvatskoj i krucijalno je da se utjecaj te reakcionarne stranke umanji koliko god je to moguće.